TAJNA MOG TURBANA, Nadia Ghulam i Agnes Rotger

Knjigu je prevela Vedrana Lovrinović.

Nadilaženje granica: ženski glasovi europske književnosti projekt je nakladničke kuće Iris Illyrica koja pokušava domaćoj publici približiti raznovrsna i pomno probrana književna djela europskih autorica. Urednički tim te nakladničke kuće već se etablirao kao jedan s izvrsnim ukusom, koji zadovoljava knjiška nepca širokog spektra čitatelja, a Tajna mog turbana autorica Nadie Ghulam i Agnes Rotger možda je najsadržajniji primjer zašto su nam ovakva nastojanja itekako potrebna.


“Ja bih išla u raj, u to sam bila uvjerena, ali tko bi štitio majku na Zemlji?”


Nadia Ghulam rođena je 1985. godine u Kabulu u Afganistanu, i dobitnica je prestižne katalonske književne nagrade Prudenci Bertrana te kandidatkinja za jednu od najvažnijih njemačkih nagrada za književnost za mlade Deutscher Jugendliteratur Preis.

Tajna mog turbana istinita je priča njezinog sazrijevanju u toj ratom iscrpljenoj zemlji. Prilikom jednog od bombardiranja Nadijin dom je uništen i ona je prošla kroz dugotrajno liječenje nakon kojeg više ništa nije bilo isto. Nije samo njezino tijelo ostalo osakaćeno, nego i njezina obitelj, i ta domišljata djevojčica navlači turban i preko noći se pretvara u pokojnog brata ne bi li se pobrinula za svoju obitelj. Čak osam godina živjela je kao mladić.


“Prvo stavljanje turbana bilo je poput rituala. Zbogom djevojčici, pozdrav dječaku.”


Nadia na kraju ipak svoju priču odvodi u Španjolsku, gdje danas živi i radi i gdje se povezala s novinarkom Agnes Rotger s kojom je napisala knjigu Tajna mog turbana koja je dosad prevedena na desetak jezika.

Ovo je priča koju bismo očekivali u fikciji, ali posebno udara kad je riječ o stvarnoj priči jedne nevjerojatno hrabre djevojke. Stilski je izuzetno snažno napisana, tim više što se ne sklanja u patetiku. Nadia obilato nudi sve svoje perspektive, i sva svoja raznovrsna iskustva, a ovim je štivom dokazala, ako je to uopće bilo potrebno dokazivati, da hrabrost i snaga mladih djevojaka ne poznaju granice.

Ovoliko hrabro štivo vjerojatno nikad nisam pročitala; i ovu knjigu treba kupovati, čitati i čuvati za sve generacije.


“Ispod turbana sam neko vrijeme držala jedini ostatak svoje koketnosti, s desne strane gdje mi je vatra poštedjela kožu kosa mi je nastavila rasti kao uvijek: crna, jaka i valovita.”


Leave a comment