SVE TVOJE SAVRŠENO – Colleen Hoover

Mislim da mi nikad dosad nije bilo ovoliko teško napisati recenziju. U potpunosti sam podijeljenog mišljenja, stoga vas molim za malo strpljenja dok i sama ovom recenzijom pokušavam dokučiti što to doista mislim o ovoj knjizi.

Colleen Hoover popularna je autorica koja je dostigla kultni status svojim knjigama ljubavne tematike. Colleen nije dovoljno ispričati tipičnu ljubavnu priču – ona ju mora zašećeriti i zabiberiti, i toliko izokrenuti da na kraju njezinih knjiga mislimo da smo sami prošli kroz najposebnije životno iskustvo, umjesto samo čitali o njemu. Nevjerojatna je činjenica da je Colleen svoju karijeru započela kao uspješna nezavisna autorica e-knjiga, nakon čega je “otkrivena” od strane izdavača te time započinje njen svjetski uspjeh. To je najbolji dokaz da Colleen Hoover uistinu poznaje svoju publiku i zna što ta publika želi.

Najbolji primjer toga je njezina knjiga “Priča završava s nama” koja je, po mom skromnom mišljenju, moderni klasik te knjiga koja bi trebala biti obavezno štivo. Dodajmo tome činjenicu da je tu knjigu temeljila i na nekim vlastitim negativnim iskustvima, odnosno iskustvima autoričine majke, i dobivamo djelo koje je s pravom osvojilo srca čitatelja.

Možda je upravo tu problem koji imam s ovom knjigom i načinu na koji je ispričana – ne znam koliko je osobnog iskustva autorica unijela u “Sve tvoje savršeno“. Knjiga je, na trenutke, na mene ostavila dojam naivnosti koju nisam očekivala – nešto čega ni u tragovima nije bilo u “Priča završava s nama”. Autorica se toliko fokusirala na uvjerljivost centralnog bračnog problema, da ga je sasvim moguće – preigrala. Dopustite mi da pojasnim.

Colleen ponovno poseže za centralnom temom koja je hrabra, realna i kontroverzna. Autorica analizira jedan brak na svom izdisaju, brak koji je započeo kao uvjerljivi primjer srodnih duša, posvemašnje zaljubljenosti i iznimne kemije.

Knjiga se odvija na dva kolosijeka pa tako izmjenično pratimo poglavlja od kojih se jedna bave intenzivnim početkom veze Quinn i Grahama, dok druga opisuju sadašnjost i sumrak sedmogodišnjeg braka. Turbulentno desetljeće ostavilo je danak na oba lika, a borba s određenim problemom u braku konačno taj brak i ubija (silno se trudim ne spojlati knjigu, toliko da očekujem nekakvu medalju na kraju ovog članka 🙂 ). Prošlost je opisana zanosno i seksi, dok je sadašnjost tmurna i očajna. Eksplicitno tmurna i očajna. S vremenom se, najiskrenije, više nisam uspijevala “šaltati” između jednog i drugog raspoloženja, osjećaj mučnine je prevladao te obojao i prošle sretne kao i sadašnje scene. Taj osjećaj ne definiram kao negativan, ali je svakako neočekivan.

Priča je u potpunosti ispripovijedana iz perspektive glavne junakinje Quinn i zapravo se bavi njezinim problemima koji imaju vrlo izričit uzrok – nemogućnost koja nju u potpunosti otima. No, knjiga se u ni jednom trenutku ne bavi, posudit ću idiom – slonom u sobi, odnosno činjenicom da naš glavni lik pati od zrelog oblika depresije, čak i PTSP-a. Bojim se da ni autorica sama nije svjesna koja stanja, tj. bolesti opisuje u ovoj knjizi. Da, to su bolesti, a autorica se njima bavi kao da su raspoloženja ili neke jednostavnije deluzije. Ne, ovo nije najobičnija tuga, koliko god nas glavna junakinja u to pokušavala uvjeriti.