Andre Agassi: “Razotkrivanje” – (Anti)sportska autobiografija koja se čita poput uzbudljivog romana

Izdavač: Iris Illyrica, biblioteka Čitaj Knjigu
Prevela: Martina Baričević
U Zagrebu, 2018.
Originalni naslov: Open

untitled2

“Otvaram oči i ne znam ni gdje sam ni tko sam. Ništa neobično – proveo sam pola života u neznanju. A opet, ovog se puta osjećam drugačije, ovog puta je ta zbunjenost strašnija, ovog puta je ona potpuna.”

Ovim rečenicama Andre Agassi započinje svoju autobiografiju “Razotkrivanje” (Open). To su misli koje možda ne biste očekivali kao veliko otvorenje autobiografije jednog od najuspješnijih tenisača u povijesti tog sporta.

Andre Agassi je u svojoj karijeri nekoliko puta zasjeo na prvo mjesto ATP ljestvice te osvojio čak 8 Grand Slam naslova, kao i zlatnu Olimpijsku medalju u Atlanti. Smatra se jednim od najvećih tenisača svih vremena te je svojim postignućima uvelike zaslužan za povećanu popularnost tenisa u 90-im godinama prošlog stoljeća. No, nije bio poznat samo po svojim uspjesima u sportu. Radi se o kontroverznoj javnoj personi koja je palila i žarila kako teniskim terenima tako i žutom štampom. Bila sam još djevojčica kada je ovo ime bilo aktualno, ali ga se vrlo jasno sjećam.

37973529_2312775465407049_5830609488062709760_n.jpg

Svoju autobiografiju pod znakovitim i izuzetno prikladnim nazivom “Open” objavio je 2009. godine, nekoliko godina nakon svog umirovljenja 2006. godine. I ono što je doista zanimljivo jest činjenica da, već samim uvodom u svoju životnu priču, Agassi objašnjava koliko istinski MRZI tenis i kako ga je oduvijek mrzio. Ta mržnja je oksimoron koji hrani “Razotkrivanje” i koji služi kao lajtmotiv kroz svih 400 stranica ove autobiografije koju jednostavno nisam mogla prestati čitati.

Knjiga me obuzela! Jednom kada sam se u nju udubila, nisam je mogla ispustiti iz ruku. Po noći sam sanjala likove i scene iz knjige, a onda znate koliko je sati! Ova se autobiografija, a to je zbilja nevjerojatno, čita kao dobar roman. Puno je tu drame, akcije, ljubavi, uspona i padova. Uostalom, ti nam osjećaji nisu nepoznati u kontekstu tenisa – imamo mi svog Gorana Ivaniševića koji nas je kroz sve te emocije osobno proveo, osobito kada je konačno pobijedio na Wimbledonu 2001. godine. Zanimljivo je da je Ivanišević svoje prvo finale Wimbledona izgubio upravo od Andre Agassija – scena koja je fenomenalno opisana i u ovoj knjizi.

Uzimajući pehar kažem publici: “Nijedan dan nije nam zajamčen, a ovakvi su dani, zasigurno, jako rijetki.”

Netko je poslije rekao da sam zvučao kao da sam doživio iskustvo blisko smrti. Prije bi to bilo iskustvo blisko životu. Tako govori netko tko gotovo nije ni živio.

No, o čemu je doista ova knjiga? Ona je o borbi. Ona je o najusamljenijem sportu na kugli zemaljskoj. Ona je o djetinjstvu koje nije valjalo. Ona je o dihotomiji. Ona je o nizu krivih odluka. Ona je o usamljenosti. Ona je o samoprijeziru.

Ova knjiga je o mržnji. Mržnji prema sportu u kojem si najbolji na svijetu i u kojem si od malena predodređen za velike stvari. A količina mržnje koju Agassi osjeća prema tenisu je apsolutno fascinantna.

Andre Agassi uspio je napisati fantastičnu antisportsku autobiografiju neobične poetike – ljepote koju ne bismo očekivali od ovoga tipa. Osobito to ne bismo očekivali od nekoga tko zapravo nije ni završio srednju školu. Naravno, Agassi ovu knjigu nije napisao sam – pomogao mu je J.R. Moehringer – dobitnik Pulitzerove nagrade. No, glas knjige uvjerljivo je Andreov. On je iskren, emotivan, jasan, uzbudljiv, rječit i pun nijansi koje su me oduševile.

Nakon što sam godinama slušao oca kako viče o mojim manama, jedan me je poraz doveo do toga da sam i sâm  postao poput njega. Upijao sam njegovu nestrpljivost, njegov perfekcionizam, njegov bijes – sve dok njegov glas nije postao moj. Više mi nije potreban otac kako bi me mučio. Od tog dana pa nadalje ja sam si to mogao raditi i sam.

Naravno, ne moramo mu baš u svemu i vjerovati. Autobiografije su u mnogočemu žanr književnosti s najmanje pouzdanim naratorima. Ipak, Andre nikad ne odlazi u jeftinu patetiku i u niske udarce. On ne iznosi prljavi veš drugih, iako bi mogao. Ljudi koje opisuje, čak i kada s njima nije u dobrim odnosima, zadržavaju svoje dostojanstvo. Zapravo, svi pojedinci osim jednog – on sam. Andre prema Andreu nema nimalo zadrške. On je pod paljbom, on je ogoljen te time postaje intenzivno uvjerljiv.

No na kraju, ova knjiga je i o ljubavi – onoj ljubavi za koju se moraš boriti; ljubavi u obitelji koju nije dobio, nego ju je odabrao; ljubavi sa ženom s kojom je konačno stvorio obitelj; ljubavi u dobrotvornom radu koji ga je ispunio. I na kraju, knjiga govori o onoj ultimativnoj ljubavi koju je naučio dati samome sebi. Eh, da – to je najveće razotkrivanje ove priče – samoljubav –  tip ljubavi koja nam je svima potrebna. Ta potraga za samoljubavi je toliko dirljivo opisana, izuzetno me dotakla. “Razotkrivanje” je knjiga koju sam baš trebala u tom trenutku. Sretna sam sto sam je pročitala.

Knjigu “Razotkrivanje” možete kupiti ovdje.

IMG_20180807_090456_474 (3).jpg

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s